OD SVEGA U ZAGREBU TOMAŠEVIĆU NAJVIŠE NEDOSTAJE HOTELA
“Potraga za žrtvenim jarcem najlakša je od svih lovačkih ekspedicija.” — Dwight D. Eisenhower
Gradonačelnik Tomašević i gradska uprava Zagreba, kao i njihovi navodni politički rivali iz HDZ-a, Glavina i Šuta, lansirali su savršenu priču: mali iznajmljivači su “bauci” koji uništavaju priuštivost i dostupnost stanovanja u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj. Takva teza je jednostavna, mnogima logična, politički oportuna i igra na najniže strasti sugrađana koji nemaju nekretninu (viška). Na njihovu žalost, ta je teza potpuno i apsolutno lažna te lako opovrgljiva.
Gradska skupština Grada Zagreba usvojila je 10. srpnja 2026. godine Plan upravljanja destinacijom Zagreb. Riječ je o dokumentu koji, prema vlastitim navodima, treba definirati smjer razvoja turizma u gradu na temelju pokazatelja održivosti i analize prihvatnih kapaciteta. U praksi, taj plan otvara vrata nizu mjera koje ciljano pogađaju isključivo male, obiteljske iznajmljivače.
SAMI SEBI SKAČU U USTA
Plan upravljanja destinacijom 2026. crno na bijelo, na stranici 26., iznosi podatak da na svakih 125 stanova u Zagrebu dolazi samo jedan objekt privatnog smještaja. Drugim riječima, omjer smještajnih objekata u domaćinstvu u odnosu na stanove za stalno stanovanje iznosi 1:125, odnosno privatni smještaj čini oko 0,8 % ukupnog stambenog fonda. Je li to “bauk” koji ruši tržište stanovanja u gradu?
Isti taj Plan eksplicitno navodi, na stranici 64., da turistička aktivnost u Zagrebu “ne uzrokuje značajne prometne probleme”, da atrakcije “ne pokazuju znakove preopterećenosti” i da komunalni sustav “nije preopterećen” . Grad Zagreb dakle sam sebi proturječi – u jednom poglavlju tvrdi kako nema problema, a u drugome uvodi restriktivne mjere protiv privatnog smještaja.
Anketa provedena u okviru izrade Plana pitala je: “Koliko turizam utječe na nezadovoljstvo dostupnošću stanovanja?” – školski primjer sugestivnog pitanja. To je pitanje koje unaprijed pretpostavlja da negativan utjecaj postoji i samo mjeri njegov intenzitet. Ispitaniku nije ponuđena mogućnost da kaže “ne, turizam nije razlog.” To nije istraživanje – to je manipulacija s ciljem opravdavanja unaprijed postavljenih teza.
ZABRANA RASPOLAGANJA SVOJOM IMOVINOM – SAMO ZA GRAĐANE
Otvoreno se najavljuju “privremena ograničenja izdavanja novih dozvola” za iznajmljivanje. Grad je podijeljen u zone, a gradske četvrti Donji grad, Gornji grad – Medveščak, Trnje i Maksimir već su označene kao zone “iznad prosjeka” opterećenosti, odnosno kao crvene zone. “Praćenje opterećenja zona” temelji se pri tome gotovo isključivo na koncentraciji privatnog smještaja, što je metodološki potpuno pogrešan i tendenciozan pristup, jer ignorira stvarne pokazatelje prometne i komunalne opterećenosti.
IZNAJMLJIVAČIMA NAMETI, HOTELIMA POTICAJI
Planira se “prilagodba poreznih i parafiskalnih okvira”. Svi vrlo dobro znamo da u rječniku lokalne samouprave “prilagodba” znači isključivo – veći porezi i novi nameti. Dok se malim iznajmljivačima, građanima Hrvatske, uvode novi porezi i zabrane, istovremeno se priprema javni novac za subvencije hotelskom sektoru, u dominantno stranom vlasništvu, i to na zagrebačkoj i na državnoj razini. Oslobađanje poreza na dobit krupnih investitora, uz istovremeno obeshrabrivanje Hrvata od bavljenja turizmom – i tu se, začudo, slažu i “desnica i ljevica”.
SAMO TREBA PRONAĆI DOBRU ISPRIKU
Planira se poseban nadzor i opasna podjela vlasnika na one koji žive u Zagrebu i one koji ne žive u Zagrebu (rezidenti i nerezidenti), čime se otvara prostor za diskriminatornu poreznu politiku prema jednoj kategoriji poreznih obveznika, ovisno o njihovom prebivalištu.
Dok nam planiraju ograničenja i povećane poreze, u isto vrijeme nam nude “edukaciju za podizanje kvalitete” – naravno, o trošku građana Grada Zagreba, a u organizaciji podobnih jatačkih udruga iz nevladinog sektora – sisača proračunskog novca.
CUI BONO?
Odgovor na pitanje za čiju korist se sve to događa je samo jedan: novac i moć hotelskog lobija. Plan je izradila privatna konzultantska tvrtka, dakle netko tko strukturno zastupa interes krupnog kapitala, umjesto neovisne akademske institucije. Za usporedbu, Rijeka je za istu vrstu posla angažirala Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Sveučilišta u Rijeci. Zagreb nije slučajno odabrao drugačiji put.
Plan hvali novootvorene hotele i promovira ih, dok istovremeno privatni smještaj opisuje kao segment koji “konzumira značajan dio destinacije, a ostvaruje značajno lošije rezultate u generiranju potražnje od hotelskog sektora” – formulacija koja je eklatantan primjer selektivnosti i naklonjenosti jednoj vrsti smještaja, onoj hotelskoj Prema podacima iz Plana, u Donjem gradu hotelski smještaj raspolaže s 3.692 kreveta, a privatni smještaj sa 3.154 kreveta – razlika koja nikako ne opravdava tretman privatnog smještaja kao dominantnog problema.
ŠTO JE STVARNI UZROK PORASTA CIJENA STANOVA I DEPOPULACIJE?
Cijene stanova rastu zbog inflacije, globalnog rasta cijena nekretnina u EU, rasta građevinskih troškova, kamatnih stopa, posljedica potresa i kroničnog nedostatka novogradnje. Isti trend rasta cijena bilježe gradovi diljem Europe koji nemaju ni desetinu turizma Dubrovnika. Ovakvi planovi sve to stavljaju u drugi plan i serviraju instant krivca: malog iznajmljivača.
Depopulacija središta Zagreba traje desetljećima, još od davno prije nego što je Airbnb uopće postojao. Stanovnici odlaze zbog starih zgrada, visokih troškova održavanja, potresa, nedostatka parkinga i dvorišta. Privatni smještaj nije uzrok iseljavanja – on je posljedica već praznih stanova. Za tisuće zagrebačkih obitelji i umirovljenika, privatni smještaj je jedini način za podmirenje osnovnih životnih troškova. Umjesto da se gradska uprava bori s crnim tržištem i neregistriranim objektima, ona progoni legalne, registrirane porezne obveznike koji uredno plaćaju svoje obveze
Plan upravljanja destinacijom Grada Zagreba nije dokument o razvoju turizma – to je politički instrument u službi hotelskih lanaca i krupnog kapitala. Narativ o “apartmanizaciji kao krizi” služi jednoj svrsi: opravdati protjerivanje malih iznajmljivača s tržišta kako bi ga zauzeli oni od kojih političari mogu imati puno konkretniju korist.
Proud member of:
