Ministri dolaze i odlaze, ali narativ ostaje isti: iz godine u godinu Ministarstvo turizma preuzima zasluge — izravno ili neizravno — za broj dolazaka turista, kao da su potražnju stvorile konferencije za medije, slogani ili pravilnici.
Iskreno?
To je politički teatar u kojemu, kako vidim, ne nedostaje onih koji zdušno klimaju glavom i pljeskaju.
Zamislite da neki američki dužnosnik, bilo na saveznoj razini bilo na razini savezne države ili grada, stane pred kamere te o turizmu i turističkim brojkama u New Yorku ili Las Vegasu govori na način da (ne)izravno preuzima zasluge za stanje na terenu — ismijali bi ga.
Kakva je stvarnost hrvatskog turizma?
Turisti ne dolaze u Hrvatsku zbog Ministarstva.
Dolaze zbog obalne ljepote, sigurnosti, pristupačnih cijena, iskustava, klime i viralnih objava na društvenim mrežama — ne zbog slogana poput „Full of Life“.
Turizam je rastao sam od sebe — usprkos državi.
Privatni sektor — iznajmljivači, ugostitelji, vodiči, organizatori izleta — stvorio je ono što turisti danas traže. Ne ministarstva.
✈️ Split je savršen primjer
Prije 10-ak godina, Split je bio samo tranzitna točka prema otocima. Danas je urbana destinacija u ekspanziji — ali ne zahvaljujući državnoj strategiji.
Razlozi za uspjeh:
Rastući broj letova (posebno niskotarifnih),
Potražnja je eksplodirala, i
Tržište je reagiralo — otvorili su se apartmani, restorani, agencije, ture.
Nitko nije morao „strateški razvijati“ Split. Turisti su došli — i sve se drugo prirodno dogodilo.
Ali Split je i dalje izrazito sezonski grad.
Zašto?
Jer broj zračnih linija izvan srpnja i kolovoza drastično opada — i to baš u mjesecima kada bi trebao rasti višestruko ako želimo produžiti sezonu.
U ljetnim mjesecima mnogi turisti dolaze autom jer imaju duži godišnji odmor i vremena za vožnju.
Ali izvan špice — od rujna do lipnja — Hrvatska (osim Istre) postaje praktički turistički otok.
Bez zračnog prometa, većina turista jednostavno nema kako doći. A kad letovi prestanu — prestaje i turizam.
Taj se problem može riješiti:
Mnoge zemlje subvencioniraju zračne linije kako bi održale cjelogodišnje letove, npr.:
🇵🇹 Portugal (Madeira, Azori),
🇪🇸 Španjolska (Kanari, Baleari),
🇬🇷 Grčka (otoci i sjever),
🇹🇷 Turska (čarteri),
🇲🇹 Malta (veze tijekom cijele godine).
A Hrvatska?
Umjesto da poveća dostupnost i širi sezonu — mi pasivno promatramo i potom okrivljujemo prekomjerni turizam i male obiteljske iznajmljivače za vlastiti nerad.
Što bi se dogodilo da ugasimo Ministarstvo turizma i HTZ?
Ako sutra zatvorimo Ministarstvo turizma, HTZ i njihove lokalne, županijske i inozemne urede…
Turisti bi i dalje dolazili.
Ali bismo prestali trošiti desetke milijuna eura na: Plaće i nepotrebne strukture, generičke kampanje te zakone i pravilnike koji guše tržište.
Novac bismo mogli bolje iskoristiti za: Subvencije za letove izvan sezone, turističku infrastrukturu (promet, otpad, kanalizaciju, širokopojasno međumrežje, turističko znakovlje), manifestacije u prije- i poslijesezoni, digitalne alate za male poduzetnike
Što ne bi nedostajalo: Pravilnici o kategorizaciji smještaja, zastarjeli sistemi zvjezdica, fraze poput „kvaliteta ispred kvantitete“, utopijske tlapnje o gostima više platežne moći.
U SAD-u, primjerice, država se uopće ne miješa u kategorizaciju. Gosti koriste Google recenzije, Booking, TripAdvisor — i tržište se samo regulira. I to funkcionira.
Prekomjerni turizam? Ne — nedostatni turizam je pravi problem. Svi tzv. “stručnjaci” govore o gužvama u srpnju i kolovozu. Ali što je s ostalih 10 mjeseci? Da smo garaža, problem ne bi bio što je puna dva mjeseca, nego što je 10 mjeseci prazna. I netko bi mora odgovarati zašto je prazna veći dio godine.
To stvara: Gubitke u trgovini, ugostiteljstvu i uslugama, nestabilna radna mjesta, nisku iskoristivost infrastrukture, ovisnost o „špici“ bez sigurnosti ostatka godine, napuštanje Hrvatske u potrazi za cjelogodišnjim poslovima, itd.
Zaključno:
Turizam ne treba državno upravljanje — treba osnovne uvjete za razvoj.
Ministarstvo nije stvorilo turizam.
HTZ nije stvorio potražnju.
To su učinili gosti, tržište i privatni sektor — uz pomoć zrakoplova, društvenih mreža i autentične ljepote Hrvatske.
Država bi trebala: graditi ceste, voditi prometnu i zračnu politiku, ulagati u javni prostor i infrastrukturu, a ne izmišljati turizam koji već postoji.
👉 Pustimo tržište da diše.
👉 Uklonimo birokraciju.
👉 Uložimo tamo gdje stvarno treba
Doc. dr.sc. Ljudevit Pranić, Ekonomski fakultet u Splitu, Katedra za turizam
Proud member of:
