Dragi naši članovi,
Dok se većini vas već zahuktala turistička sezona, mi sustavno vrijedno radimo jer ne želimo da nam se više ikada dogodi i ponovi prošlogodišnja jesen kada su nas brojne zakonske izmjene dočekale nespremne i potpuno neorganizirane.
Jučer i danas su predstavnici naše udruge SMOi – najveće nacionalne strukovne udruge legalnih malih obiteljskih iznajmljivača imali sastanke sa saborskim zastupnicima, klubovima zastupnika i u Odboru za turizam.
Udruga je tom prilikom jasno i odlučno izrazila protivljenje sve prisutnijim pritiscima i pokušajima da se kroz izmjene Zakona o vlasništvu uvede zabrana turističkog najma stanova u zgradama, pa tako i u obiteljskim kućama koje su etažiranjem dobile status stambene zgrade.
Radi se o ozbiljnoj temi koja se do sada javnosti nije predstavljala kroz podatke i analizu, već na općenitim generalizacijama i političkom pritisku, a pokušava se nametnuti u javni prostor kao prihvatljivo i jedino rješenje za sasvim druge probleme, koji se pritom s takvim pristupom uopće ne rješavaju.
Kroz opsežnu analizu, podatke i razgovor naglasili smo da bi takva zabrana bila neproporcionalna, nepravedna, nesvrhovita i nepotrebna jer bi direktno pogodila hrvatske građane koji povremeno iznajmljuju vlastite domove, dok bi se istovremeno ostali nedirnuti svi drugi oblici smještaja – od hostela i hotela do luksuznih resorta i stanova za odmor u vlasništvu stranaca.
Prema službenim podacima DZS (popis stanovništva 2021. god) manje od 1% ukupnog stambenog fonda RH čine stanovi u zgradama koji se povremeno i sezonski daju u turistički najam. U Hrvatskoj postoji preko 600.000 praznih stanova, 112.000 stanova koji su u nekom obliku poslovne djelatnosti i više od 230.000 kuća i stanova za odmor koji nisu registrirani u sustavu turističkog najma, a pritom svega 98.000 kućanstava koje se bavi turističkim najmom. Godišnje se izgradi oko 15.000 novih stanova, dok se sklapa gotovo jednak broj brakova pa je nejasno gdje nastaje problem stambene krize. Uz sve to, 91% građana živi u vlastitoj nekretnini što je jedan od najvećih postotaka u EU. Sve to jasno pokazuje da problem stambene krize, ako uopće postoji kao toliko značajan problem, nije u privatnim građanima koji povremeno iznajmljuju, već u neadekvatnim javnim politikama i propuštenim prilikama države da razvije ozbiljnu i konzistentnu stambenu politiku.
Posebno smo upozorili da su problemi buke, nereda i neprihvatljivog ponašanja turista u nekim urbanim sredinama isključivo komunalno pitanje, a ne pitanje vlasničkih prava. Takvi problemi ne proizlaze iz samog oblika smještaja – jer gosti koji prave nered mogu biti jednako smješteni u hotelima, hostelima, apartmanima, kućama ili na jahtama – nego iz vrste sadržaja koji se nudi i pozicioniranja same destinacije.
Zabrana turističkog najma stanova u zgradama otvorila bi prostor ubrzanoj gentrifikaciji, financijalizaciji stanova kroz prodaju nekretnina špekulativnom kapitalu i prodaji imućnijim stranim kupcima. Umjesto da pomaže građanima, država bi na taj način zapravo dodatno pogoršala pristup stanovanju i izgurala lokalno stanovništvo s tržišta.
Također smo upozorili da su se, paralelno s idejama o zabrani građanima, iz državnog proračuna nastavili subvencionirati luksuzni hoteli, rezidencijalna naselja i tzv. strateški turistički projekti koji ne zapošljavaju hrvatske radnike na dostojanstvenim plaćama, nego se oslanjaju na uvoz jeftine radne snage bez adekvatnog smještaja.
Udruga SMOi jedina je strukovna udruga koja redovito provodi vlastita istraživanja, raspolaže i koristi u svojoj argumentaciji službene podatke, kako RH tako i EU, te temelji svoj stav na statistici tj. činjenicama i argumentima, a ne na dojmovima. Upravo zato očekujemo da nas Ministarstvo turizma uskoro i formalno pozove na sastanak za koji smo već u nekoliko navrata poslali i prijedlog.
Posebno ističemo da su jučer, 8. srpnja, tijekom cijelog dana održani sastanci s većinom saborskih klubova zastupnika, uključujući:
Svi zastupnici i klubovi s kojima smo razgovarali pokazali su razumijevanje i interes za argumentaciju koju smo im predstavili, pažljivo pregledali dostavljenu dokumentaciju, te zatražili dodatne podatke i istaknuli kako žele donositi informirane odluke utemeljene na činjenicama. To nam daje nadu da će se pri izradi zakonodavnih prijedloga uvažiti glas struke i službeni i relevantni podaci s kojima raspolože i EU.
Danas je održan i sastanak sa saborskom zastupnicom Ankom Mrak Taritaš i formalni sastanak s Odborom za turizam.
U prilogu dostavljamo materijale koje smo predstavili saborskim zastupnicima, a koji jasno i argumentirano demontiraju mitove o malim obiteljskim iznajmljivačima kao uzroku stambene krize.
Svim članovima predlažemo da pročitaju dokumentaciju jer su u njoj navedeni službeni statistički i drugi podaci, a bitno je da se sa tim upoznate kako biste uvijek i u svakoj prilici mogli argumentirano iznositi svoje stavove, kako pred javnošću tako i kod vodećih ljudi vaše jedinice lokalne samouprave
Istina i činjenice su naše najsnažnije “oružje” i od njih nikada nećemo odustati.
👉 POVEZNICA NA DOKUMENT: SMOi – Zašto ne zabranjivati turistički najam u stambenim zgradama
=============================================================================
HRVATSKI TURIZAM NIJE USPJEH MINISTARSTVA, NEGO TRŽIŠTA
Ministri dolaze i odlaze, ali narativ ostaje isti: iz godine u godinu Ministarstvo turizma preuzima zasluge — izravno ili neizravno — za broj dolazaka turista, kao da su potražnju stvorile konferencije za medije, slogani ili pravilnici.
Iskreno?
To je politički teatar u kojemu, kako vidim, ne nedostaje onih koji zdušno klimaju glavom i pljeskaju.
Zamislite da neki američki dužnosnik, bilo na saveznoj razini bilo na razini savezne države ili grada, stane pred kamere te o turizmu i turističkim brojkama u New Yorku ili Las Vegasu govori na način da (ne)izravno preuzima zasluge za stanje na terenu — ismijali bi ga.
Kakva je stvarnost hrvatskog turizma?
Turisti ne dolaze u Hrvatsku zbog Ministarstva.
Dolaze zbog obalne ljepote, sigurnosti, pristupačnih cijena, iskustava, klime i viralnih objava na društvenim mrežama — ne zbog slogana poput „Full of Life“.
Turizam je rastao sam od sebe — usprkos državi.
Privatni sektor — iznajmljivači, ugostitelji, vodiči, organizatori izleta — stvorio je ono što turisti danas traže. Ne ministarstva.
✈️ Split je savršen primjer
Prije 10-ak godina, Split je bio samo tranzitna točka prema otocima. Danas je urbana destinacija u ekspanziji — ali ne zahvaljujući državnoj strategiji.
Razlozi za uspjeh:
Rastući broj letova (posebno niskotarifnih),
Potražnja je eksplodirala, i
Tržište je reagiralo — otvorili su se apartmani, restorani, agencije, ture.
Nitko nije morao „strateški razvijati“ Split. Turisti su došli — i sve se drugo prirodno dogodilo.
Ali Split je i dalje izrazito sezonski grad.
Zašto?
Jer broj zračnih linija izvan srpnja i kolovoza drastično opada — i to baš u mjesecima kada bi trebao rasti višestruko ako želimo produžiti sezonu.
U ljetnim mjesecima mnogi turisti dolaze autom jer imaju duži godišnji odmor i vremena za vožnju.
Ali izvan špice — od rujna do lipnja — Hrvatska (osim Istre) postaje praktički turistički otok.
Bez zračnog prometa, većina turista jednostavno nema kako doći. A kad letovi prestanu — prestaje i turizam.
Taj se problem može riješiti:
Mnoge zemlje subvencioniraju zračne linije kako bi održale cjelogodišnje letove, npr.:
🇵🇹 Portugal (Madeira, Azori),
🇪🇸 Španjolska (Kanari, Baleari),
🇬🇷 Grčka (otoci i sjever),
🇹🇷 Turska (čarteri),
🇲🇹 Malta (veze tijekom cijele godine).
A Hrvatska?
Umjesto da poveća dostupnost i širi sezonu — mi pasivno promatramo i potom okrivljujemo prekomjerni turizam i male obiteljske iznajmljivače za vlastiti nerad.
Što bi se dogodilo da ugasimo Ministarstvo turizma i HTZ?
Ako sutra zatvorimo Ministarstvo turizma, HTZ i njihove lokalne, županijske i inozemne urede…
Turisti bi i dalje dolazili.
Ali bismo prestali trošiti desetke milijuna eura na: Plaće i nepotrebne strukture, generičke kampanje te zakone i pravilnike koji guše tržište.
Novac bismo mogli bolje iskoristiti za: Subvencije za letove izvan sezone, turističku infrastrukturu (promet, otpad, kanalizaciju, širokopojasno međumrežje, turističko znakovlje), manifestacije u prije- i poslijesezoni, digitalne alate za male poduzetnike
Što ne bi nedostajalo: Pravilnici o kategorizaciji smještaja, zastarjeli sistemi zvjezdica, fraze poput „kvaliteta ispred kvantitete“, utopijske tlapnje o gostima više platežne moći.
U SAD-u, primjerice, država se uopće ne miješa u kategorizaciju. Gosti koriste Google recenzije, Booking, TripAdvisor — i tržište se samo regulira. I to funkcionira.
Prekomjerni turizam? Ne — nedostatni turizam je pravi problem. Svi tzv. “stručnjaci” govore o gužvama u srpnju i kolovozu. Ali što je s ostalih 10 mjeseci? Da smo garaža, problem ne bi bio što je puna dva mjeseca, nego što je 10 mjeseci prazna. I netko bi mora odgovarati zašto je prazna veći dio godine.
To stvara: Gubitke u trgovini, ugostiteljstvu i uslugama, nestabilna radna mjesta, nisku iskoristivost infrastrukture, ovisnost o „špici“ bez sigurnosti ostatka godine, napuštanje Hrvatske u potrazi za cjelogodišnjim poslovima, itd.
Zaključno:
Turizam ne treba državno upravljanje — treba osnovne uvjete za razvoj.
Ministarstvo nije stvorilo turizam.
HTZ nije stvorio potražnju.
To su učinili gosti, tržište i privatni sektor — uz pomoć zrakoplova, društvenih mreža i autentične ljepote Hrvatske.
Država bi trebala: graditi ceste, voditi prometnu i zračnu politiku, ulagati u javni prostor i infrastrukturu, a ne izmišljati turizam koji već postoji.
👉 Pustimo tržište da diše.
👉 Uklonimo birokraciju.
👉 Uložimo tamo gdje stvarno treba
Doc. dr.sc. Ljudevit Pranić, Ekonomski fakultet u Splitu, Katedra za turizam
Proud member of:
